Koliko god rado aktivno provodili vrijeme zimskog odmora u prirodi, uvijek se lijepo vratiti u topao i ugodan prostor za opuštanje. Ugodu i toplinu prostora su pripadnici starijih generacija uglavnom povezivali s drvima i loženjem vatre. Oni mlađi, puno su brže shvatili da im je važniji komfor. Za razliku od „romantike“ nošenja drva, potpale, održavanja vatre i čišćenja pepela – može vas odmah dočekati topli pod i temperatura regulirana termostatom.
Kada govorimo o kvaliteti grijanja prvenstveno mislimo na ugodu koja ne ovisi samo o postignutoj temperaturi u prostoriji. Jeste li znali da naš osjećaj ugode temperatura zraka određuje tek s 50% ?
Osjećaj ugode oblikuje više čimbenika koji se odnose na zrak i odlike prostora.
Karakteristike zraka, uz temperaturu i vlažnost, određuju brzina strujanja, čistoća i dovod svježeg zraka.
Osobine prostora definirat će temperatura, boja i materijal od kojih su napravljeni zidovi, podovi i stropovi. Također i to koliko su okolne stijene što definiraju prostor udaljene od našega tijela.
Faktor ugode
U nekom se prostoru, zbog njegovih osobina, pri temperaturi zraka od 19°C osjećamo ugodnije i toplije nego li negdje drugdje na 24°C. Ako sjedimo bliže hladnome zidu, osjećat ćemo hladnoću jače nego li ako smo udaljeni od toga zida.
Zato je najugodnije podno električno grijanje jer podjednako grije prema svim stijenama i predmetima u prostoru te izaziva minimalno strujanje zraka. Tako se najbolje izbjegava nastanak hladnih zona u prostoriji.
Podno električno grijanje traži dobro izolirane stijene koje imaju male gubitke topline. Nije dobro u prostorima bez izolacije ili bez fasade te iznad neizoliranih veža ili podruma. U takvim slučajevima će trebati znatno dići temperaturu poda da bi se nadoknadili toplinski gubici, a to nije ugodno.
U suvremenoj gradnji, gdje se vanjski zidovi izoliraju slojem izolacije od 10-15 cm, najbolje je rješenje podno električno grijanje. A zašto ne vodeno s dizalicom topline? Odgovor na to pitanje pročitajte ovdje.
